Malo razmišljanja naglas u mojoj tišini ♥️
Kad jednog dana dozvoliš tišini da ispuni prostor oko tebe ,spreman si da čuješ kako dišeš .
Tada počinješ da se vraćaš sebi , svojoj duši i iscjeljuješ sve one rane koje je duša nosila .
To je dan kad prestaneš nositi “maske” okićene lažnim osmjehom ,da bi pripadao drugima .
Jer si odlučio da si dovoljan sebi i da nađeš ljubav tamo gdje je drugi ne vide .
Mnogi neće shvatiti taj tvoj potez , međutim nije ni potrebno .
Jer čišćenje tvoje duše, je tvoj izbor i tvoja vjera u tvoju svrhu .
Kad dodirneš sve boli koje su te ranile , ponekad ćeš osjećat kao da umireš .
Ali to nije umiranje to je rađanje nove čiste duše .
Budi blag prema sebi , ne “kopaj po ranama svaki dan “
Osjeti kada je vrijeme jer na silu nikad ne ide (strpljenje).
Budi zahvalan što si dobio prilku , budi spreman da reakcija može da te iznenadi .
I prihvati da je tako trebalo da bude .
Dok svakodnevnica daje razne pozive za socijalni život .
Ne zaboravi biti prisutan kad se vratiš u svoju tišinu .
Jer vraćanjem sebi otvaraš vrata ljubavi , valu pozitivne energije i usklađenosti sa prirodom i svim živim bićima .
Ne obraćaj pažnju na negativne reakcije okoline .
Jer liječiti vlastitu dušu nije šteta za druge , bez obzira kako drugi reaguju .
Budi to sto jesi i dozvoli drugima da budu to što su oni .